Datiranje ugljikom-14

Datiranja ugljikom 14C (poznato i kao metod radiougljika) se analiziraju ciklusi transforacije radiougljika (14C), tj. količinski odnos između (radioaktivnog) 14C i ("običnog") 12C u ostacima organske tvari i atmosferi, koji se uzima kao direktni pokazatelj apsolutne starosti nalaza. Davno je zapaženo da u višim slojevima atmosfere kosmička radijacija oslobađa neutrone, koji bombardovanjem dušika, proizvode radiougljik (14N + neutron14C + proton); stoga se i ugljendioksid javlja u oblicima 12CO2 i 14CO2. Također je poznato da period poluraspadanja 14C traje 5.568 ± 30 godina. U novije vrijeme ti proračuni su izmijenjeni na 5.730 godina, što se ugrađuje kao ispravka u ranije − standardizirane − krive proračuna starosti proučavanog materijala.[1]

  1. ^ Campbell B. G. (1992): Humankind Emerging. HarperCollins Publishers, New York, ISBN 0-673-52170-2.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy